Pisati o Sarajevu i Bosni i Hercegovini danas se vise ne moze bez spominjanja triju naroda koji u njoj zive. Navedeni po brojnosti i golubovi na grani ce znati da je rijec o Muslimanima, Srbima i Hrvatima. Bosance se kao narod ili naciju najcesce spominje u vicevima ili pjesmama. Bosanca opjevanog u pjesmi Bijelog Dugmeta "Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac" svaka ozbiljnija demografska statistika nece uzeti u obzir, iako bi mu svaki kriterij koji se poziva na mentalitet svakako podario legitimnost. Medjutim, reci da u Bosni i Hercegovini zive Muslimani, Srbi i Hrvati daleko je nepreciznije, nego priznati Bosance kao nacionalnost. Prije svega, biti Muslimanom oznaka je pripadnosti jednoj vjeri, islamu, a ne nekom narodu. S druge strane, nije rijec o Srbima i Hrvatima koji su se doselili iz maticnih drzava Srbije i Hrvatske, vec o autohtonom srpskom i hrvatskom stanovnistvu koje tu zivi stoljecima. Pa tako, nastavljajuci ovu svojevrsnu heideggerovsku analizu dolazimo do upute da bi puno preciznije bilo reci da je Bosna i Hercegovina drzava, zapravo, ovih triju naroda: Bosanskih Muslimana (otud Bosnjaka, a Bosnjaci su vec nacionalnost), Bosanskih Srba i Bosanskih Hrvata, dakle, jednostavno vezati uz nacionalnost i prefiks "bosanski" kao sto se i uz Hrvate koji zive u okolici Gradisca, danas u Austriji, vezao prefiks
"
gradiscanski" pa ih nazivamo Gradiscanskim Hrvatima. Medjutim, ni to nije sve. Dvojnost naziva drzave (Bosna i Hercegovina) tjera nas da do kraja budemo posteni i priznamo odatle izvedene dvojnosti svake nacionalnosti koja zivi u njoj. Odatle cemo jos imati i Hercegovacke Muslimane, Hercegovacke Srbe i Hercegovacke Hrvate. Upravo dvojnost naziva drzave napose otkriva i dva vladajuca mentaliteta u naroda koji u njoj zive: bosanskog i hercegovackog, a koji spomenuti narodi medjusobno dijele. BiH je otuda slozena i kompleksna drzava s kojom treba pazljivo "rukovati", gotovo bi rekli "u rukavicama", pogotovo ako se potegne jedna ovakva prica o nacionalnostima. Moje, pak, opcenito stajaliste o nacionalnostima je vise ideoloskog, a odatle metaforickog tipa; govori da i tu postoji neka podjela. Pa tako, postoji svijetla strana nacionalnosti odnosno "svijetlo" osjecanja pripadnosti svojoj naciji i ono drugo – tamno. Nema tu mnogo filozofije: svijetla strana spremna je na suzivot i ucenje od drugih naroda dok tamna u drugim narodima vidi potencijalnog neprijatelja i nikad nikome nije spremna do kraja vjerovati. Nije tesko pogoditi koja je strana nacionalnosti odgovorna za rat koji se dogodio na ovim prostorima trepsic.
No comments:
Post a Comment