Salman Ruzdi

TLO POD NJENIM NOGAMA:
=========================
Dugo sam
vjerovao da u svakoj generaciji ima nekoliko dusa, nazovite ih sretnicima ili prokletima, koje su prosto rodjene tako da ne pripadaju, koje dolaze na svijet poluodvojene, ako hocete, bez cvrste veze sa porodicom ili mjestom ili nacijom ili rasom; da mozda ima na milione, milijarde takvih dusa, mozda isto toliko nepripadajucih koliko i pripadajucih. Jer su oni koji cjene stabilnost, koji se plase prolaznosti, neizvjesnosti, promjena, podigli mocan sistem stigmi i tabua protiv neukorenjenosti, te razarajuce antidrustvene sile, tako da se uglavnom prilagodjavamo, pretvaramo se da nas motiviraju vjernost i solidarnost koje u stvari ne osjecamo, krijemo svoje tajne identitete ispod lazne koze onih identiteta koji su odobreni pecatom "pripadajucih". Ali, istina procuri u nase snove; dok smo sami u krevetu (jer nocu smo potpuno sami, cak i ako spavamo sa nekim), vinemo se, letimo, bjezimo. A u budnim sanjama koja nasa drustva dozvoljavaju, u nasim mitovima, umjetnostima, pjesmama, slavimo nepripadajuce, drugacije, odmetnike, cudake.

Tako ja to vidim. Vi ne morate da se slozite. Mozda nas, na kraju krajeva, i nema tako mnogo. Mozda i unosimo razdor i mozda smo antidrustvena sila i mozda nas treba zabraniti. Vi imate pravo na svoje misljenje. Sve sto cu ja reci je: mirno spavaj, dusice. Cvrsto spavaj i ljepo sanjaj."

======================================
"Gubitak Istoka znaci dezorijentiranost. Pitajte bilo koga moreplovca – na moru je vodic istok. Ako izgubite istok, izgubili ste uporiste, izvjesnost, znanje o tome sta jeste i sta bi moglo biti, a mozda i sam zivot. Za kojom ste zvjezdom posli stigavsi na ovu putanju? Tako je. Istok je orijentacija, orijentir, Orijent. Tako glasi zvanicna verzija. Tako kaze jezik, a jezik nikada ne treba dovoditi u pitanje. Ali pretpostavimo ipak nesto drugo. Sta ako je citava prica – orijentacija, svijest o mjestu boravka i sve ostalo – sta ako je sve trik? Sta ako je sve – dom, bratstvo, citava sarada – samo ogromno, sveopste, vjekovno ispiranje mozga? Sta ako pravi zivot zapocinje tek kad se usudite da sve odbacite? Kad se otisnete od ukotvljenje ladje porodicnog doma, presjecete konopce, ispustite lanac, isplovite van mape, kad jednostavno isparite, nestanete, zbrisete, sta god – mozda biste tek tada mogli da zivite slobodno! Bez uputstava kako da postupate, zasto i gdje da zivite. Tamo gdje niko ne bi mogao da vam naredi da odete nekud i poginete za njega, ili za boga, niti bi mogao da vas preslisava zbog toga sto ste prekrsili pravila, ili zbog toga sto ste bas vi jedan od onih kojima, iz razloga koji vama, nazalost, ne mogu biti saopsteni, nesto nije dozvoljeno. Mozda morate da prodjete kroz ocean beznadja, kroz haos i jos dalje, morate da podnesete samocu i nesnosan strah zbog gubitka sidra, uzas pojedinaca oko koga se obrcu horizonti, poput stranica novcica koji je neko bacio u zrak. Vi to ne zelite. Vecina to ne zeli. Svjetska perionica mozgova ima prilicno vjestu ruku – ne skaci sa te litice, ne idi kroz taj prolaz, ne ulazi u taj vir, ne rizikuj, nemoj preci tu crtu, ne iskusavaj me tako grubo, upozoravam te da me ne zacikavas, a ti to ipak cinis, stavljas me na probu. Neces dobiti priliku, zaboravio si molitvu, unisten si, svrseno je s,tobom, nisi mi nista, mrtav si za mene, za svoju porodicu, naciju, rasu i za sve sto je trebalo da ti bude vrjednije od zivota i da mu sluzis kao gospodaru, da ga sljepo pratis, da mu se klanjas, da ga obozavas i da mu se pokoravas; mrtav si, cujes li me, gotovo je, bjedno kopile. Cak ti ni ime ne znam. Zamislite ipak da ste to ucinili. Da ste iskoracili sa kopna ili skocili u kobni vir i da pred sobom vidite carobnu dolinu koja se nalazi na kraju Svemira, blazeno carstvo zraka. Sa svih strana dopire muzika, a vi je udisete – izdisete, bez prestanka, tako da je postala dio vaseg tjela. Sladja je od "posjeda" u vasim grudima. Vina je bila prva koja je to učinila. Ormus je skocio za njom, a ja sam kao i obicno bio na zacelju. I mogli bismo dugo raspravljati o tome zasto smo skocili, i da li nas je neko gurnuo, ali ne mozete osporiti da smo svi to ucinili. Bili smo tri kralja Dezorijenta. Ostao sam samo ja da ispricam nasu pricu."