Nerijeseno nacionalno pitanje? To je tacno. U Jugoslaviji nacionalno pitanje nije bilo rijeseno iz jednostavnog razloga sto je nacionalno pitanje kao takvo, u Jugoslaviji ili bilo gdje, nerjesivo ako se promatra izvan demokratskih principa u okviru kojih gradjanin ima pravo na nosenje narodne nosnje, pjevanje narodnih pjesama (ako nisu uvredljive), njegovanje narodnih obicaja (ako nisu nasilni), iskazivanje zaljubljenosti u svoju naciju (ako ne mrzi neku drugu naciju) i vijanje svoje zastave (ukoliko se na njoj ne nalaze svastika, fascio littorio, slovo U ili cetnicka lubanja). Nista izvan principa slobode koja je ogranicena slobodom drugoga da na pristojan i uctiv nacin bude i nacionalan, kad mu se to vec toliko svidja. Pravo na koristenje svoga jezika i pravo da se taj jezik naziva kako god se pozeli ljudsko je pravo koje nadilazi nacionalna prava, jer pravo na jezik je pravo na slobodnu misao nesputanu pitanjem tvorbe futura ili refleksa jata. Nacionalno pitanje samo je sporedan segment gradjanskih prava, a za njih obje Jugoslavije nisu pokazale pretjeran interes i to iz razloga koji izlaze iz nacionalnog ili nacionalistickog konteksta. Jos manji interes za ljudska prava pokazale su drzave nasljednice, stavise pokazale su u svakoj prilici i u svakom smislu violentan prezir prema njima: ne samo da tako nisu rijesile nacionalno pitanje nego su ga dovele u stanje bolne nerazmrsivosti.
Neuspjeh u stvaranju jugoslavenske nacije? To je bio najveci uspjeh Jugoslavije s nesagledivim demokratskim potencijalom. Biti Jugoslavenom nikada (osim u slucaju marginalne predratne Orjune) nije bio nacionalni nego gradjanski i internacionalisticki, stovise anacionalni izbor. Utemeljenje drzave na nacionalnom principu otvara trajan potencijal za apartheid ako ne i nesto puno gore, jer dokle god u nacionalnoj drzavi postoji i jedan jedini gradjanin koji nije pripadnik drzavne nacije, njemu prijeti opasnost da postane gradjanin drugog reda, da postane podanik, da izgubi pravni subjektivitet, da mu oduzmu automobil, telefon i radioaparat. Tako se to radilo tridesetih godina u skladu s tadasnjim stupnjem tehnoloskog razvitka. Nakon toga bi uslijedio uobicajeni postupak. Vec sama mogucnost da tom gradjaninu neko toboze ili malo morgen jamci gradjanska prava dovoljno govori o nedemokratskoj naravi, odnosno moralnoj nakaznosti ideje nacionalne drzave i drzavne nacije.
No comments:
Post a Comment