BOZANSTVENI BEZBOZNICI
Ne postoje ljepote djetinjstva, postoje nase fantazije o tome, postoje retusirane slike starozavjetnih bogova u sjecanju, koje zapravo predstavljaju nase roditelje, postoji misao koja je gotovo senzacija, na miris uvojaka s glave nekog kliktavog Kupidona, neku od nasih ranih strasti iz vremena ranih jada. Istina je da je sjecanje jedini raj iz koga ne mozemo biti prognani. Takodjer je istina da je sjecanje jedini svijet u kome mi vladamo i u kome ukus jednog parcenceta usecerenog raja umocenog u vreli aromat necega sto se zove caj, a mogao bi se zvati i nektar i tecno zlato i melem za otecene zljezde u doba djecijih bolesti, otvara dveri necega sto mislimo da smo zaboravili, a sto mozda nikada nije ni postojalo. Stvaran svijet samo je sirova gradja, opiljak, okrajak onoga sto je moglo biti. I cega ce mozda biti negde drugde. "Djubriste", rekao bi Sejka. "Prokleta avlija", rekao bi Andric. "Davos", rekao bi Tomas Man i osmjehnuo se.
No comments:
Post a Comment