Sve cemer, sirotinja, glad, nesrece...
A zasto je tako?
Ne znam. Mozda zato sto smo po prirodi zli,
sto nas je bog obiljezio.
Ili sto nas nesrete neprestano prate,
pa se bojimo glasnog smijeha, bojimo se
da cemo naljutiti zle sile koje stalno obilaze oko nas.
Zar je onda cudo sto se uvijamo, krijemo,
lazemo, mislimo samo na danasnji dan i samo na sebe,
svoju srecu vidimo u tudjoj nesreci.
Nemamo ponosa, nemamo hrabrosti.
Biju nas, a mi smo i na tome zahvalni
--------------
Hiljadu necijih sretnih casaka bice kao ovaj, ali ovaj nikada vise.
Hiljadu tudjih ljubavi bit ce kao ova, ali ova nikada vise.
Nikada - jedina konacnost.
-------------
Ne mozemo unistiti sve sto volimo,
uvijek ce ostati mogucnost da nam to uniste drugi..
Hodacemo bez razloga, radovacemo se, bez razloga, smijacemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, sto smo zivi i sto se volimo.
A kud ces veci razlog.
===============================================================================
========================================================================
meni omiljeni iz "DERVIS I SMRT":
"...da mu kazem: sam sam, hafiz-Muhamede, sam i tuzan. Pruzi mi ruku i samo zacas budi mi prijatelj, otac, sin, drag covijek cija me blizina raduje..."
" Zivi nista ne znaju. Poucite me mrtvi kako se moze umrijeti bez straha, ili bar bez uzasa. Jer, smrt je besmisao, kao i zivot."
Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se ugasi. Izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje, ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji.
Ovako se mijesaju utvare i zivot, pa nema ni cistog sjecanja ni cistog zivota.
Svakome cu priznati pravo da me prevari, osim prijatelju.
Mesa Selimovic.
... ono sto se ne moze objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe mozes obmanuti nekim dijelom slike koji se nametne, tesko izrecivim osjecanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bjezi u omaglicu, u opijenost koja ne trazi smisao. Drugome je neophodna tacna rijec, zato je i trazis, osjecas da je negde u tebi, i lovis je, nju ili njenu sjenku, prepoznajes je na tudjem licu, u tudjem pogledu, kad pocne da shvata.
==================
M.Selimovic-TVRDJAVA
"Odlucio sam se za ljubav. Manje je istinito i manje vjerovatno, ali je plemenitije. I ljepse. Tako sve ima vise smisla. I smrt. I zivot.
za moje Bosanke:
===============
"Bosna je moja velika stalna ljubav i moja povremena bolna mrZnja. Bezbroj puta sam pokusavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao, iako nije vazno gdje covjek fizicki zivi: Bosna je u meni, kao krvotok. Nije to samo neobjasnjiva veza izmedju nas i zavicaja, vec i koloplet naslijedja, istorije, cjelokupnog zivotnog iskustva vezanog za ovaj kraj, iskustva mog i tudjeg, dalekog, koje je postalo moje."
Mesa Selimovic
"Kad mi je tesko, bjezim u samocu.Kad mi je jos teze,trazim dobre ljude."
====================================================
"Kasno je sjecanja, uzalud se javljate, beskorisne su vase nemocne utjehe i podsjecanja na ono sto je moglo da bude, jer sto nije bilo, nije ni moglo da bude. A uvijek izgleda lijepo ono sto se nije ostvarilo. Vi ste varka koja radja nezadovoljstvo, varka koju ne mogu i ne zelim da otjeram, jer me razoruzava i tihom tugom brani od patnje."
Mesa Selimovic DERVIS I SMRT:
=========================================
"Ljubav i mrznja u djelima M. Selimovica" - moj maturski rad...bezbroj puta procitana svaka njegova knjiga i mozda cak i jedina stvarno zasluzena petica u Upravnoj...
"TVRDJAVA":
"U pocetku ljubav,
u zivotu mrznja,
na kraju sjecanje."
"Najmanje se govori kad te se najvise tice."
"Sve bi se u zivotu moglo izdrzati za kratko, i da budes dobar, i hrabar, i pazljiv, ali zivot ne traje kratko, a nista ti ne moze postati tesko kao obaveza koju sam sebi nametnes u jednom casu slabosti ili odusevljenja. Stid te da odustanes, muka da istrajes."
"Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav. "
"Ali ponekad, ne tako cesto, kad mi se zgadi laz, onda govorim istinu. Crno je, u teskom vremenu zivimo, a zivimo jadno i sramotno. Utjeha je samo sto ce oni koji budu poslje nas zivjeli, preturiti preko glave jos teza vremena, i pominjati nase dane kao sretne."
"Nikad covjek ne moze tako upropastiti zivot kao kad zeli da ga popravi.."
"Zivot naroda je glad, krv, bijeda, mucno tavorenje na svojoj zemlji, i glupo umiranje na tudjoj. A velikasi ce se vratiti kuci, svi, da pricaju o slavi, i da prezivjelima piju krv. "
"Vise je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo vise! Samo se zli dalje cuju i teze osjecaju. Dobri sute."
"Niko ne zali manje svoj zivot nego mlad covjek, a poslije, sto vise stari i sto manje ima razloga da zivi, sve vise se hvata za zivot."
Svaka nepravda je jednaka, a covjeku se cini da je najveca koja je njemu ucinjena. A ako mu se cini, onda i jeste tako, jer ne moze se misliti tudjom glavom
Iskustvo me naucilo da ono sto se ne moze objasniti samome sebi, treba govoriti
drugome.
Sebe mozes obmanuti nekim dijelom slike koji se nametne, tesko izrecivim
osjecanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bjezi u omaglicu, u opijenost koja
ne trazi smisao. Drugome je neophodna tacna rijec, zato je i trazis, osjecas da je
negdje u tebi, i lovis je, nju ili njenu sjenku, prepoznajes je na tudjem licu, u tudjem
pogledu, kad pocinje da shvata.
Slusalac je babica u teskom porodjaju rijeci. Ili nesto
jos vaznije. Ako taj drugi zeli da razumije.
Troje nas je, u cijelom svijetu samo troje: moji prsti, njeno tijelo i njegov ujednacen
damar. Uhvaceni nezaustavnim kolanjem krvotoka. Nije vazno sta se desava u svijetu,
nije vazno sta ce biti sutra, vazan je ovaj cas blazenstva bez misli...
Hiljadu necijih sretnih casaka bice kao ovaj, ali ovaj nikada vise.
Hiljadu tudjih ljubavi
bice kao ova, ali ova nikada vise. Nikada: jedina konacnost.
Prvi put znam sta je sreca, osjecam je, vidim, mirisem.
Cio svijet i cijela vasiona, nas troje. Nikog drugog osim nas nema.
I ima sreca. Da li je mogu zadrzati?
San je ono sto se zeli a zivot je budjenje.
Kako god sam prevrtao, ispada da nam se vecina stvari desava mimo nas, bez nase
odluke.
Slucajnost odlucuje o mome zivotnom putu i o mojoj sudbini, i najcesce bivam
doveden pred gotov cin, upadam u jedan od mogucih tokova, u drugi ce me ubaciti
samo druga slucajnost.
Ne vjerujem da mi je unaprijed zapisan put kojim cu proci, jer
ne vjerujem u neki narociti red ovoga svijeta.
Ne odlucujemo, vec se zaticemo.
Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog odredjenog trenutka, kad nas
samo ta prilika ceka, jedina koja nas moze sacekati u toku mijesanja. Ne mozes je
zaobici, il odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padnes. Pa plivas, ili potones.
Nisam zadovoljan takvim razmisljanjem, ali ne nalazim drugi odgovor. Sta je onda nase
u tom guzvanju? Nesto mora biti moje.
Kad sam bio ugrozen, mislio sam samo na nju, hrabreci se njenim prisustvom. Kad mi
je bilo tesko, pominjao sam njeno ime kao u molitvi, nalazeci olaksanje. Kad osjetim
radost, trazim da je podijelim s njom, zahvalan joj, kao da mi je ona daruje.
Dobar je covjek, i lijepa zena, ali ono sto je samo za mene, to sam sam stvorio. Cak i
da je imala velikih mana, ja ih ne bih znao. Potrebna mi je savrsena, i ne mogu dopusti
ti da to ne bude.
Dao sam joj sve sto nisam nasao u zivotu, a bez cega ne mogu. Cak se i umanjujem
pred njom, da bi ona bila veca, i ja pomocu nje. Bogato je darujem, da bih mogao da
uzmem. Ja sam osujecen, ona je ostvarena, i tako sam obestecen. Ona mi namiruje
izgubljeno, i dobijam vise nego sto sam zelio da imam. Moje zelje su bile maglovite i
rasute, sad su sakupljene u jednom imenu, u jednom liku, stvarnijem i ljepsem od
maste. Njoj priznajem sve sto ja nisam, a opet nista ne gubim, odricuci se. Nemocan
pred ljudima i slab pred svijetom, znacajan sam pred svojom tvorevinom, vrednijom od
njih. Nespokojan pred nesigurnoscu svega, siguran sam pred ljubavlju, koja se stvara
sama iz sebe, jer je potreba, pretvorena u osjecanje.
Ljubav je zrtva i nasilje, nudi i zahtijeva, moli i grdi. Ova zena, cio moj svijet, potrebna mi je da joj se divim i da nad njom osjetim svoju moc. Stvorio sam je kao divljak svoga kumira, da mu stoji iznad pecinske vatre, zastita od groma, neprijatelja, zvijeri, ljudi, neba, samoce, da trazi od njega obicne stvari ali da zahtijeva i nemoguce, da osjeca odusevljenje ali i ogorcenje, da se zahvaljuje i da grdi, uvijek svjestan da bi mu bez njega strahovi bili preteski, nade bez korijena, radosti bez trajanja.
Zbog nje, iskljucive, i ljudi su mi postali blizi.
===============================================================================
...Ovdje sam postao ,ovdje cu nestati.Ovdje sam ugledao i nebeski beskraj i pucinu na kojoj mi se oko odmara i ovo nebih zamjenio ni za jedan kraj na svijetu.Ljepsih mozda ima,drazih nigdje.Ovaj kraj,to sam ja,to je moj zivot i moja ljubav.,to je moja kolijevka i moja grobnica,moj pocetak i moj svrsetak.Znam svaki prevoj ,svaki ugib,svako uzvisenje na ovom vidokrugu,znam svaki miris sto se javi od proljeca do zimske bure.Znam svaki preliv svjetla,od ruzicastih jutara do crvenih suncevih zalazaka.,od pamucnih oblacica do tmastih oblacina sto najavljuju nevrijeme.A sve je to moje kao moje vlastito tijelo i jos vise i jos vaznije jer je to nesto vjecno sto me je prihvatilo,privezalo,obiljezilo sebe sa mnom,mene sobom.Zato ne mogu reci:volim svoj zavicaj,Kao sto ne mogu reci:Volim svoje tijelo.Mnogo je tacnije ako kazem:Zivim s,njim,bez njeg moj zivot ne postoji..
No comments:
Post a Comment