“Mi Srbi lažemo da bi smo obmanuli sebe, da utešimo drugog; lažemo iz samilosti, da nas nije strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tudju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urodjene inteligencije. Lažemo stvaralacki, maštovito, inventivno.” !?!?!?!?!?!?!
====================================
Srbi mogu da zahvale svojim intelektualcima sto su od naroda koji je slovio kao slobodarski, miroljubiv, napredan-takvi su ga predstavljali-postao narod prezren od svojih susjeda.
Dobrica je vjerovatno u nekom suludom naletu iskrenosti koji se moze tretirati kao incident u jednu recenicu sazeo ono sto danas manje-vise svi znamo.
I tako iz glave jednog od najvecih zlocinaca medju srpskim intelektualcima ote se mrva iskrenosti. "Intelektualac" - incident "dobrica".
Saturday, August 27, 2011
Thursday, August 11, 2011
CETIRI KORAKA ZA USA I SVJ.EKONOMIJU,,Joseph Stiglitz
Četiri laka koraka ili što se promijenilo u deset godina
Rješenje svih problema, tvrdi Stiglitz, leži u usporedbi današnje Amerike s onom iz 2001. godine. Prije samo deset godina SAD ne samo da nisu imale deficit, već su imale dva posto suficita. Stiglitz je kroz četiri koraka identificirao sve negativne promjene i ponudio jednostavno rješenje. Barem s ekonomske strane; umiješanost politike drastično komplicira situaciju.
Prva stvar koju treba napraviti, smatra Stiglitz, je ukidanje poreznih olakšica za najbogatije Amerikance, koje je uveo George W. Bush, a produžio Barack Obama. Zatim se Amerikanci moraju povući iz Iraka i Afganistana. "Ti ratovi nisu poboljšali našu sigurnost, a koštaju nas bilijarde dolara", kaže Stiglitz, koji je napisao i knjigu o troškovima rata u Iraku.
Treći korak je smanjiti stopu nezaposlenosti. Ovaj naizgled vrlo težak problem može se, smatra Stiglitz, riješiti programom državnih poticaja. Proračunska sredstva koja će država pritom izgubiti kasnije će, kroz rast poreznih prihoda, biti višestruko nadoknađena. Četvrti i posljednji korak uključuje nove izmjene u zdravstvenoj reformi. Prema sadašnjem planu se američka vlada, naime, odrekla mogućnosti da s farmaceutskim kompanijama pregovara o cijeni lijekova, na čemu će u narednih deset godina izgubiti oko bilijardu dolara.
Rješenje svih problema, tvrdi Stiglitz, leži u usporedbi današnje Amerike s onom iz 2001. godine. Prije samo deset godina SAD ne samo da nisu imale deficit, već su imale dva posto suficita. Stiglitz je kroz četiri koraka identificirao sve negativne promjene i ponudio jednostavno rješenje. Barem s ekonomske strane; umiješanost politike drastično komplicira situaciju.
Prva stvar koju treba napraviti, smatra Stiglitz, je ukidanje poreznih olakšica za najbogatije Amerikance, koje je uveo George W. Bush, a produžio Barack Obama. Zatim se Amerikanci moraju povući iz Iraka i Afganistana. "Ti ratovi nisu poboljšali našu sigurnost, a koštaju nas bilijarde dolara", kaže Stiglitz, koji je napisao i knjigu o troškovima rata u Iraku.
Treći korak je smanjiti stopu nezaposlenosti. Ovaj naizgled vrlo težak problem može se, smatra Stiglitz, riješiti programom državnih poticaja. Proračunska sredstva koja će država pritom izgubiti kasnije će, kroz rast poreznih prihoda, biti višestruko nadoknađena. Četvrti i posljednji korak uključuje nove izmjene u zdravstvenoj reformi. Prema sadašnjem planu se američka vlada, naime, odrekla mogućnosti da s farmaceutskim kompanijama pregovara o cijeni lijekova, na čemu će u narednih deset godina izgubiti oko bilijardu dolara.
Saturday, July 23, 2011
Mladicev Dnevnik III
Predsjednici SR Jugoslavije Dobrica Cosic i Hrvatske Franjo Tudjman slozili su se u jesen 1992. da Bosnu i Hercegovinu valja podijeliti, uz preseljenje stanovnistva, pise u zapisima zapovjednika Vojske Republike Srpske i najtrazenijeg haaskog bjegunca Ratka Mladica, pise beogradski Blic pozivajuci se na transkripte objavljene dan ranije u Haagu.
U biljeskama sa sastanka odrzanog 21.oktobra 1992. u Beogradu, Mladic navodi kako je Cosic obavijestio sugovornike - medju kojima su bili predsjednik RS Radovan Karadzic i Momcilo Krajisnik - o "nedavnim razgovorima s Tudjmanom", koji je "veoma neprijateljski nastrojen".
Podjela Bosne na tri dijela
iz Dnevnika:
- "Tudjman je za to da Bosna bude podijeljena na tri dijela. Plasi se islamizacije Hrvata i poziva na okoncanje rata. Ja sam postavio sljedeci uslov: "On ne bi trebalo dovoditi svoje trupe i ugroziti istocnu Hercegovinu" -rekao je Cosic, prema engleskom prijevodu Mladicevih biljeski.
Nesto kasnije, pise Blic, Mladic citira rijeci tadasnjeg predsjednika SRJ: "Tudjman i ja slozili smo se o podjeli, a (mirovni posrednici) Vance i Owen su to odbacili". U zapisu sa sastanka politickog i vojnog vrha SRJ, RS i RSK u Beogradu 8. januara 1993, Mladic citira i Cosiceve rijeci da se "u principu slaze" s Tudjmanom kako bi stanovnistvo spornih teritorija trebalo preseliti.
"Tudjman Srbima nudi cijelu Posavinu"
- Cosic: "Tudjman prezire Muslimane u Bosni... On Srbima u Bosni nudi cijelu Posavinu i da sidju iz Bihaca do Livna... U principu, ja se slazem s Tudjmanom o preseljenju stanovnistva" - zabiljezio je Mladic u svoj dnevnik.
Tribunal je ranije priopstio da je oko 3500 stranica Mladicevih biljeski iz 18 radnih biljeznica, vodjenih izmedju 1991. i 1996. zaplijenjeno prilikom pretrage stana njegove supruge Bosiljke u Beogradu, krajem februara ove godine.
U biljeskama sa sastanka odrzanog 21.oktobra 1992. u Beogradu, Mladic navodi kako je Cosic obavijestio sugovornike - medju kojima su bili predsjednik RS Radovan Karadzic i Momcilo Krajisnik - o "nedavnim razgovorima s Tudjmanom", koji je "veoma neprijateljski nastrojen".
Podjela Bosne na tri dijela
iz Dnevnika:
- "Tudjman je za to da Bosna bude podijeljena na tri dijela. Plasi se islamizacije Hrvata i poziva na okoncanje rata. Ja sam postavio sljedeci uslov: "On ne bi trebalo dovoditi svoje trupe i ugroziti istocnu Hercegovinu" -rekao je Cosic, prema engleskom prijevodu Mladicevih biljeski.
Nesto kasnije, pise Blic, Mladic citira rijeci tadasnjeg predsjednika SRJ: "Tudjman i ja slozili smo se o podjeli, a (mirovni posrednici) Vance i Owen su to odbacili". U zapisu sa sastanka politickog i vojnog vrha SRJ, RS i RSK u Beogradu 8. januara 1993, Mladic citira i Cosiceve rijeci da se "u principu slaze" s Tudjmanom kako bi stanovnistvo spornih teritorija trebalo preseliti.
"Tudjman Srbima nudi cijelu Posavinu"
- Cosic: "Tudjman prezire Muslimane u Bosni... On Srbima u Bosni nudi cijelu Posavinu i da sidju iz Bihaca do Livna... U principu, ja se slazem s Tudjmanom o preseljenju stanovnistva" - zabiljezio je Mladic u svoj dnevnik.
Tribunal je ranije priopstio da je oko 3500 stranica Mladicevih biljeski iz 18 radnih biljeznica, vodjenih izmedju 1991. i 1996. zaplijenjeno prilikom pretrage stana njegove supruge Bosiljke u Beogradu, krajem februara ove godine.
Mladicev Dnevnik II
Dok cita izvatke iz dnevnika Ratka Mladica, covjeku koji u sebi ima i zehru cestitosti i osjecaja za pravdu jednostavno dodje muka. Prema tim zapisima, notorni ratni zlocinac bio je tokom rata u Bosni i Hercegovini poslovni partner, saveznik i placenik hrvatske strane.
====
Zbog zaljenja koje je zbog takve politike u Sarajevu nedavno izrekao hrvatski predsjednik, na njega se podigla silna vika i hajka. Predvodi je HDZ i pri tom uporno i proracunato tu Josipovicevu gestu naziva isprikom. Koliko ce tek silovito HDZ sada krenuti na Haaski sud zbog izvodjenja dokaza iz dnevnika zloglasnog djenerala? A trebao bi. Jer ako je i deseti dio onoga sto tamo pise istina, onda je Josipovicevo zaljenje ne samo na mjestu, nego je cak i preslabi nadomjestak za pravu i duboku ispriku.
=====
S druge strane, zasto bi iko vjerovao i jednom Mladicevu slovu? Zasto uopste uzimati u obzir tintu onoga ko je za sobom ostavio krvavi trag koji se jos pusi i pece? I zasto bi iko vjerovao toliko cesto bjelodano ispolitiziranom haaskom Tuziteljstvu kao jamcu autenticnosti Mladiceva dnevnika? Ti su zapisi, po logici stvari, ionako morali proci kroz sve moguce obavjestajne kuhinje i radion:
JUTARNJI LIST.,Branimir Pofuk:
"Ja osobno prvi sumnjam u tu vrstu dokumenata. Ali, isto tako upravo ja osobno nemam nijedan valjan razlog a priori vjerovati u političku i ratničku čast svih onih koje Mladić u famoznom dnevniku navodi kao svoje jatake. Nažalost, sve da je i čista krivotvorina, Mladićev dnevnik savršeno se uklapa u sve ono što sam tih godina, kao izvjestitelj strane agencije, osobno gledao na terenu.
Primjerice, u to doba, a riječ je poglavito o 1993. i 1994. godini, u Kiseljaku je bila ne javna tajna, nego bez ikakve tajnovitosti potpuno javna stvar i općeprihvaćena činjenica da HVO od Mladićeva topništva naručuje granatiranja “balijskih” linija. Trebalo je samo isporučiti koordinate i platiti po cjeniku za odgovarajući kalibar i vrstu projektila. Nije neumjesno pretpostaviti da se na veće narudžbe dobivao i primjereni popust. A preko punkta koji je na cesti od Kiseljaka prema Sarajevu držala Mladićeva vojska tih je dana nesmetano mogao prolaziti ama baš svatko. Osim ljudi s prepoznatljivo muslimanskim imenima i prezimenima.
HDZ je u to doba držao sve konce toga savezništva s Karadžićem i Mladićem, kako političke i vojne, tako i financijske. Iz te će se stranke možda i naći netko tko će sve ovo nazvati izopačenom izmišljotinom i podlim obavještajnim podmetanjem Hrvatskoj".
Ali, prije nego što išta drugo kaže taj bi trebao i morao jasno odgovoriti na jedno potpuno jednostavno pitanje: kako to da krvavi trag Ratka Mladića u svijesti većine ljudi počinje tek na bosanskim obalama Une i Save? Tko je to, za koliku proviziju od krvave trgovine i zbog čijih interesa uspio iz pamćenja međunarodne, a u velikoj mjeri i hrvatske javnosti isprati krv koju je na čelu vojske, tada još zvane JNA, Mladić najprije prolio u Hrvatskoj? Tko je to Mladićevu haaškom računu “zaboravio” pripisati i Škabrnju? Tko mu je s duše skinuo Knin, Kijevo, Drniš, Zadar, Miljevce i čitave Ravne kotare i još tolika druga mjesta kojima je bio krvnik, istrebljivač rušitelj?
E, to je kontekst, povijesni i moralni, u kojem ja čitam i presudu Vrhovnog suda RH kojom je potvrđena zatvorska kazna od četiri mjeseca, uvjetno na dvije godine, piscu Predragu Matvejeviću. Kriv je zato što je talibanom nazvao Milu Pešordu, pisca koji je barem jednim svojim novinskim člankom pridonio toj hrvatskoj sramoti u odnosu na Bosnu ranih 1990-ih. Nismo smjeli odšutjeti ni nedavnu odluku toga istoga suda protiv već pokojnog Stipe Šuvara, a ne smijemo ni ovu novu uvredu koju je pravo zadalo pravednosti.
Nakon što su to već učinili Neva Tölle, Slavko Goldstein, Pero Kvesić, Ivica Ivanišević, Nedim Osmanagić i drugi, i ja se odazivam pozivu kolege Jergovića: supotpisujem i javno priznajem koautorstvo Matvejevićeva teksta koji je pod naslovom “Naši talibani” objavljen u Jutarnjem listu 20. studenoga 2001.
Ovdje ga možete pročitati i supotpisati i vi . Ja vas pozivam da to i učinite, osobito ako vam se, kao i meni, i svakom drugom čestitom čovjeku i domoljubu, želudac okreće na samu pomisao bilo kakvog savezništva s Ratkom Mladićem."
====
Zbog zaljenja koje je zbog takve politike u Sarajevu nedavno izrekao hrvatski predsjednik, na njega se podigla silna vika i hajka. Predvodi je HDZ i pri tom uporno i proracunato tu Josipovicevu gestu naziva isprikom. Koliko ce tek silovito HDZ sada krenuti na Haaski sud zbog izvodjenja dokaza iz dnevnika zloglasnog djenerala? A trebao bi. Jer ako je i deseti dio onoga sto tamo pise istina, onda je Josipovicevo zaljenje ne samo na mjestu, nego je cak i preslabi nadomjestak za pravu i duboku ispriku.
=====
S druge strane, zasto bi iko vjerovao i jednom Mladicevu slovu? Zasto uopste uzimati u obzir tintu onoga ko je za sobom ostavio krvavi trag koji se jos pusi i pece? I zasto bi iko vjerovao toliko cesto bjelodano ispolitiziranom haaskom Tuziteljstvu kao jamcu autenticnosti Mladiceva dnevnika? Ti su zapisi, po logici stvari, ionako morali proci kroz sve moguce obavjestajne kuhinje i radion:
JUTARNJI LIST.,Branimir Pofuk:
"Ja osobno prvi sumnjam u tu vrstu dokumenata. Ali, isto tako upravo ja osobno nemam nijedan valjan razlog a priori vjerovati u političku i ratničku čast svih onih koje Mladić u famoznom dnevniku navodi kao svoje jatake. Nažalost, sve da je i čista krivotvorina, Mladićev dnevnik savršeno se uklapa u sve ono što sam tih godina, kao izvjestitelj strane agencije, osobno gledao na terenu.
Primjerice, u to doba, a riječ je poglavito o 1993. i 1994. godini, u Kiseljaku je bila ne javna tajna, nego bez ikakve tajnovitosti potpuno javna stvar i općeprihvaćena činjenica da HVO od Mladićeva topništva naručuje granatiranja “balijskih” linija. Trebalo je samo isporučiti koordinate i platiti po cjeniku za odgovarajući kalibar i vrstu projektila. Nije neumjesno pretpostaviti da se na veće narudžbe dobivao i primjereni popust. A preko punkta koji je na cesti od Kiseljaka prema Sarajevu držala Mladićeva vojska tih je dana nesmetano mogao prolaziti ama baš svatko. Osim ljudi s prepoznatljivo muslimanskim imenima i prezimenima.
HDZ je u to doba držao sve konce toga savezništva s Karadžićem i Mladićem, kako političke i vojne, tako i financijske. Iz te će se stranke možda i naći netko tko će sve ovo nazvati izopačenom izmišljotinom i podlim obavještajnim podmetanjem Hrvatskoj".
Ali, prije nego što išta drugo kaže taj bi trebao i morao jasno odgovoriti na jedno potpuno jednostavno pitanje: kako to da krvavi trag Ratka Mladića u svijesti većine ljudi počinje tek na bosanskim obalama Une i Save? Tko je to, za koliku proviziju od krvave trgovine i zbog čijih interesa uspio iz pamćenja međunarodne, a u velikoj mjeri i hrvatske javnosti isprati krv koju je na čelu vojske, tada još zvane JNA, Mladić najprije prolio u Hrvatskoj? Tko je to Mladićevu haaškom računu “zaboravio” pripisati i Škabrnju? Tko mu je s duše skinuo Knin, Kijevo, Drniš, Zadar, Miljevce i čitave Ravne kotare i još tolika druga mjesta kojima je bio krvnik, istrebljivač rušitelj?
E, to je kontekst, povijesni i moralni, u kojem ja čitam i presudu Vrhovnog suda RH kojom je potvrđena zatvorska kazna od četiri mjeseca, uvjetno na dvije godine, piscu Predragu Matvejeviću. Kriv je zato što je talibanom nazvao Milu Pešordu, pisca koji je barem jednim svojim novinskim člankom pridonio toj hrvatskoj sramoti u odnosu na Bosnu ranih 1990-ih. Nismo smjeli odšutjeti ni nedavnu odluku toga istoga suda protiv već pokojnog Stipe Šuvara, a ne smijemo ni ovu novu uvredu koju je pravo zadalo pravednosti.
Nakon što su to već učinili Neva Tölle, Slavko Goldstein, Pero Kvesić, Ivica Ivanišević, Nedim Osmanagić i drugi, i ja se odazivam pozivu kolege Jergovića: supotpisujem i javno priznajem koautorstvo Matvejevićeva teksta koji je pod naslovom “Naši talibani” objavljen u Jutarnjem listu 20. studenoga 2001.
Ovdje ga možete pročitati i supotpisati i vi . Ja vas pozivam da to i učinite, osobito ako vam se, kao i meni, i svakom drugom čestitom čovjeku i domoljubu, želudac okreće na samu pomisao bilo kakvog savezništva s Ratkom Mladićem."
Mladicev Dnevnik I
Dnevnik: "Mogli smo kupiti 100 americkih senatora i kongresmena, Tudjman je to radio"
U ovom dijelu Mladicevog dnevnika, zabiljezen je njegov razgovor u beogradskom hotelu Moskva s americkim poduzetnikom srpskog porijekla Brankom Tupanjcem i jednim od najbogatijih ljudi u svijetu.
Ovo je nastavak ratnih biljeski ratnog zlocinca Ratka Mladica, koje je vodio tokom zlocina u Srebrenici i uoci potpisivanja Daytonskog sporazuma, te HV-ovih akcija Bljesak i Oluja. Haaski sud je od 2. marta ove godine upoznat s cjelokupnim sadrzajem Mladicevih dokumentiranih aktivnosti, nakon sto je zaplijenjen u stanu Mladiceve supruge Bosiljke Mladic u decembru prosle godine.
Ovaj se sastanak sa Tupanjcem odvijao se 5.februara 1995. godine, a osim sto u njemu Mladic objasnjava kako su nabavljali oruzje i nacin na koji se dijelio teritorij, biljeske otkrivaju kako su americki senatori utjecali na dogadjaje u ratom pogodjenim prostorima bivse Jugoslavije. Naravno, uz odredjene financijske naknade.
Beogradski razgovor izmedju Mladica i Tupanjca:
Branko: "U Trebinju i Bileci cu biti; Doneo sam lekova vise od dva miliona komada koje cu ja sutra overiti (p. a. necitko); Dao je profesoru Miljkovicu 3.000 dolara za vojsku RS, koje ce profesor sutra doneti u GS; Poklonio meni i generalu Milovanovicu po jedan sat marke "omega".
U fus noti oznacenoj zvjezdicom Mladic pise: " *Trebao sam 2. 02. ‘95. biti sa Polom Sajmonom, Bil S. (p. a necitak nastavak prezimena) i Kajl Valdenenom (on je poreklom iz Bileca). Sajmon je senator iz Ilinoisa u Vasingtonu. On je vrlo uticajan. Vrlo je uticajan Li Hamilton (pise se Lee). On je vrlo uticajan, a ja sam sa njime blizak i imam slike". (pokazuje, glavni je Li za nabavku oruzja i sve vojne opreme).
"Politika je biznis, imam coveka Tab (p. a. ili Gab) Lajos (predsednik Demokratske partije u Cikagu, a oni uvek biraju predsednika Amerike); On kaze da sa malo para moze uciniti svasta, a ja sam za to isao kod Milosevica ( Karadzic nema para) i sada pre petnaest dana zove me i kaze ja cu dovoditi ljude iz Senata u hotel i treba im gurati lovu. On mi je rekao da bi trebalo kupiti JAT i onda ce SAD reci da ce biti.
Oni kazu da je u SAD zaplenjeno 200 miliona dolara, traze 50 miliona dolara da se skinu sankcije. Veliki bos (Klinton) je to odobrio. Ja sam rekao da se povuku granice, da se preseli narod, ali sam im rekao da ce to kostati osam milijardi dolara, Klinton je rekao no problem. Cetiri miliona dolara, a ostalo bi bilo namireno od Evrope.
Ako bi SAD rekle go hep (napred, zeleno svetlo) onda nema problema. Sta bi dobili: sa osam milijardi mogla bi se drzava opraviti; Srbi bi isprasili M (p. a. Muslimane) i Hrvate; Ja sam racunao da po glavi stanovnika dobije 15.000 dolara - ko bi onda ratovao, bili bi mozda nezadovoljni neki politicari.
*Mi u emigraciji smo doziveli neko cudo, ne mozete sada dobiti ljude; nama je u pocetku trebalo 10 miliona dolara, mogli smo kupiti 100 do 200 kongresmena i senatora. Tudjman je pustio u SAD 17 miliona dolara i kupio senatore; Nama treba sada da puste 50 do 100 senatora koji treba da kazu istinu, a ne da lazu; U SAD kongresmena i senatora kupis kao advokata i on radi za tebe. To moramo. Ovako rat mozemo zavrsiti, nismo ovo ni probali.
*Moje pitanje - kojim parama ih kupiti?
Odgovor: za pocetak nam treba 10 miliona dolara. Nasi lupaju u novinama. To se ne radi preko novina.
Arapi imaju 15 do 20 ljudi koji rade kod njih, a moj koncept je da dobijem vecinu; Treba nam jak covek, ako M (p. a. Muslimani) i Hrvati imaju Dola, zasto mi ne bismo imali Klintona, a oni traze 50 miliona da ih uzmu kada se zavrsi posao i to da uzmu od onih 200 miliona."
U ovom dijelu Mladicevog dnevnika, zabiljezen je njegov razgovor u beogradskom hotelu Moskva s americkim poduzetnikom srpskog porijekla Brankom Tupanjcem i jednim od najbogatijih ljudi u svijetu.
Ovo je nastavak ratnih biljeski ratnog zlocinca Ratka Mladica, koje je vodio tokom zlocina u Srebrenici i uoci potpisivanja Daytonskog sporazuma, te HV-ovih akcija Bljesak i Oluja. Haaski sud je od 2. marta ove godine upoznat s cjelokupnim sadrzajem Mladicevih dokumentiranih aktivnosti, nakon sto je zaplijenjen u stanu Mladiceve supruge Bosiljke Mladic u decembru prosle godine.
Ovaj se sastanak sa Tupanjcem odvijao se 5.februara 1995. godine, a osim sto u njemu Mladic objasnjava kako su nabavljali oruzje i nacin na koji se dijelio teritorij, biljeske otkrivaju kako su americki senatori utjecali na dogadjaje u ratom pogodjenim prostorima bivse Jugoslavije. Naravno, uz odredjene financijske naknade.
Beogradski razgovor izmedju Mladica i Tupanjca:
Branko: "U Trebinju i Bileci cu biti; Doneo sam lekova vise od dva miliona komada koje cu ja sutra overiti (p. a. necitko); Dao je profesoru Miljkovicu 3.000 dolara za vojsku RS, koje ce profesor sutra doneti u GS; Poklonio meni i generalu Milovanovicu po jedan sat marke "omega".
U fus noti oznacenoj zvjezdicom Mladic pise: " *Trebao sam 2. 02. ‘95. biti sa Polom Sajmonom, Bil S. (p. a necitak nastavak prezimena) i Kajl Valdenenom (on je poreklom iz Bileca). Sajmon je senator iz Ilinoisa u Vasingtonu. On je vrlo uticajan. Vrlo je uticajan Li Hamilton (pise se Lee). On je vrlo uticajan, a ja sam sa njime blizak i imam slike". (pokazuje, glavni je Li za nabavku oruzja i sve vojne opreme).
"Politika je biznis, imam coveka Tab (p. a. ili Gab) Lajos (predsednik Demokratske partije u Cikagu, a oni uvek biraju predsednika Amerike); On kaze da sa malo para moze uciniti svasta, a ja sam za to isao kod Milosevica ( Karadzic nema para) i sada pre petnaest dana zove me i kaze ja cu dovoditi ljude iz Senata u hotel i treba im gurati lovu. On mi je rekao da bi trebalo kupiti JAT i onda ce SAD reci da ce biti.
Oni kazu da je u SAD zaplenjeno 200 miliona dolara, traze 50 miliona dolara da se skinu sankcije. Veliki bos (Klinton) je to odobrio. Ja sam rekao da se povuku granice, da se preseli narod, ali sam im rekao da ce to kostati osam milijardi dolara, Klinton je rekao no problem. Cetiri miliona dolara, a ostalo bi bilo namireno od Evrope.
Ako bi SAD rekle go hep (napred, zeleno svetlo) onda nema problema. Sta bi dobili: sa osam milijardi mogla bi se drzava opraviti; Srbi bi isprasili M (p. a. Muslimane) i Hrvate; Ja sam racunao da po glavi stanovnika dobije 15.000 dolara - ko bi onda ratovao, bili bi mozda nezadovoljni neki politicari.
*Mi u emigraciji smo doziveli neko cudo, ne mozete sada dobiti ljude; nama je u pocetku trebalo 10 miliona dolara, mogli smo kupiti 100 do 200 kongresmena i senatora. Tudjman je pustio u SAD 17 miliona dolara i kupio senatore; Nama treba sada da puste 50 do 100 senatora koji treba da kazu istinu, a ne da lazu; U SAD kongresmena i senatora kupis kao advokata i on radi za tebe. To moramo. Ovako rat mozemo zavrsiti, nismo ovo ni probali.
*Moje pitanje - kojim parama ih kupiti?
Odgovor: za pocetak nam treba 10 miliona dolara. Nasi lupaju u novinama. To se ne radi preko novina.
Arapi imaju 15 do 20 ljudi koji rade kod njih, a moj koncept je da dobijem vecinu; Treba nam jak covek, ako M (p. a. Muslimani) i Hrvati imaju Dola, zasto mi ne bismo imali Klintona, a oni traze 50 miliona da ih uzmu kada se zavrsi posao i to da uzmu od onih 200 miliona."
Monday, July 18, 2011
SRBOLOG AMATER: Cipiripi!
Zapazanje,Crtica:
JA,SRBOLOG SAMOSTALNI-SAMOZVANI,, AMATER - Cipiripi, ukebam tako da je onaj
ludi Milic od Macve pjenio krajem 1994. godine, da bi nakon cetiri godine, 1998. godine, u beogradskom "Vremenu" procjedio:"Politika je kurva... Ali posto sam ja Srbolog Amater onda to komplikuje stvari, kao da politika lupka na kapidzik – kuc, kuc... I osluskuje ona... Hoce da te namami sebi, politika, kurva, drolja nad droljama...", Pomislih tada---- Avaj,,1988. – evo mog vladara koji ce realizirati moj projekt o YU-Vedanti..."drugi Tito"II. a On, Slobodan, pravi nacionalisticki vodja, digao "svoj" narod na noge, sljedece godine na Gazimestana juna 29tog- nakon 600.godina,na Slavlju Poraza Kosova.. od Yuge jedno veliko Nista od kuge,tuge i sramote Svasta. Niko nista ne osvoji, nista se ne sagradi, ni jedna se zgrada ne podize... Naprotiv, Sest Brace Yugovica postrada tako zestoko i pogubi svoje "etnicke teritorije"..svoje zivote,,,
...
Hajde muskinje, uspravite glave! Drina je dusnik za dva plucna krila, a ne za jedno..
Hajde musknije,bitke slavne su pred nama,valja nama na Vukovar poci,,,valja nama Bosnu Srebrenu u prah pretvorit! Kud slavna nam noga hodi,sve u sramni poraz upisati!!
=============================
Citat:
"Mi smo izmisljen narod, jer izmisljamo svoju proslost, u politici, kao i u sportu, ne znamo sta cemo s pobjedom": ovo bi rekao "Srbin Izdajnik"
Srbi su nebeski, hrabar i grjesan narod. Da li je poslednja odrednica uzrok i nase krize? Ovo bih se upitala JA!!
- "Mi smo pre svega izmisljeni narod: izmisljamo svoju proslost. Slucaj kosovskog mita je simptomatican. I dalje zivimo pod utiskom tog mita koji kaze da je Lazar umesto zemaljskog izabrao carstvo nebesko, pa se tom cinjenicom pravda srpski poraz na Kosovu. No, radeci na nekom filmu proucio sam istorijska fakta o toj bici i saznao da su bitku Srbi dobili. U najgorem slucaju je bilo nereseno. I to je problem, jer mi s pobedom nismo znali sta cemo. Tako je nastala sintagma "nebeski narod" koja je bila u upotrebi do prekjuce i opravdavala sve nase zemaljske poraze i gluposti. Tu se uspostavlja ravnoteza: dobivsi bitku, vekovima smo ziveli tvrdeci da smo je izgubili. Istovremeno, taj nebeski narod tvrdi da je pobedio ljude koji su dosli s neba u letelicama i bacali smrtonosni tovar na nas." Nenad Zoric.
Citat:
"Ne mozemo mi, Srbi ni sa kim u svome neposrednom okruzenju, svi su nam krivi samo mi krocimo "pravo po bespucu", samo smo mi "nebeski narod" i nece proci mnogo vremena, ako se pameti ne dozovemo, pa cemo se svi tragicno reducirani, naci pod jednom sljivom, na malom ostrvu, usred uzburkane kosmicke kataklizme", kako to zloumno, maloumno, predvidi voajer, srpski slikar Milic od Macve, koji pocetkom decembra 1994. godine u "Javnosti" klice: "Ako se Amerika bude svrstala uz Tursku, i Americi odmah treba objaviti rat, a Turskoj u prvi sat napada...", pa dodaje zapjenusano: "Ja vec vidim sokole Ratka Mladica pod zidinama Carigrada... Stekli su se uslovi za osnivanje Nove Vizantije – pravoslavne. Cekaju nas potlaceni Bitljani, Licani, Lidjani, Lazi, Olivi, Nestorijanci, Jermeni i Asirci, cekaju nas kao ozeblo sunce da ih mi Srbi vratimo u zivot i oslobodimo Turkmensko more... Konstantinov grad (Istanbul) i Sveta (Aja) Sofija moraju biti stozer pravoslavlja..." Dr. Nada Popovic.
Zapazanje,:
DREVNI KARANOVICI
Istoricar Milos S. Milojevic dosao je do saznanja da je svjet postojao i pre 5.800 godina, prije drugog potopa. Car Nino Bjelov koga opisuje i Deretic u to vreme je podizao Babilonsku kulu i bio je ni manje ni vise nego Srbin. On je utemeljivac dinastije koja je kasnije 150 godina vladala Egiptom. Najstarije pismo, srbicu, od koje su nastale sve vrste pisama koje se upotrebljavaju u Evropi i na Bliskom istoku - jevrejsko, armensko, arapsko i koptsko, pronasao je neki Obrad tumarajuci izmedu Vince i Lepenskog vira. Istrazujuci dalju istoriju i uporedujuci neke turske zapise sa radovima Jovana Deretica, otkrio je da su Karanovici jedna od najslavnijih srpskih dinastija, iz koje su Filip II i Aleksandar III Veliki (Makedonski) koji su zivjeli u anticko doba. I kod danasnjih Srba ostala je siroka uspomena na titulu karana. Staro ime grada Kraljeva je Karanovac, upravo po tome sto je tu bila prestonica osnivaca loze Karanovica Filipa I. I danas ima vise mjesta po Srbiji koja se zovu Karanovac ili Karanovci, kao i prezimena Karan ili Karanovic.
Sources: (Britanica,Enciklopedija,3554!,,Xaver Libary ,UC Library).
Obrad prica da je za njega sve pocelo kada je isao na skolsku ekskurziju u Lepenski vir:
Citat:
"Jos tada sam se zainteresovao za arheoloska otkrica da bih kasnije u nekoliko navrata sam odlazio tamo i u Vincu i pronalazio predmete koji su mi kasnije pomogli da shvatim sustinu nase civilizacije. Lepenski vir u to vreme jos nije bilo potopljen Djerdapskim jezerom i uspeo sam da pronadjem i tragove pisma koje je najstarije na svetu. Proucavajuci dalje, dosao sam do epohalnog otkrica - mi danas zivimo u 7.511. godini srpske civilizacije."
Obrad je pomislio da ce arheolozi i istoricari ozbiljno shvatiti znacaj ovog nalazista, ali se grdno prevario. Pod pritiskom u svjetu vladajuce vatikanske i becke istorijske skole i pod stalnom ideoloskom presijom komunizma istoricari koji bi se drznuli da progovore istinu o postojanju Srba nestajali su bez traga. Tako je iz preventivnih razloga Obrad iz rodnog Zablaca kod Sapca napustio domovinu i otisao u Njemacku u nadi da ce se vremenom naci neko ko ce objaviti istinu koja je vjekovima skrivana od naroda:
"Nesto novo se dogada u svetu. Pocinje sav da puca po vekovnim lazima nasih neprijatelja. Nemci su poceli Luzicke Srbe da zovu Vendima i tako njihovu a time i nasu civilizaciju najzad da priznaju. A nasi istoricari i dalje su pod necijim uticajima i ne istrazuju istinu i pravo poreklo. Zato sam objavio ovu knjigu. I to u belom svetu. Morao sam da ispisem stihove, jer ne postoji drugi nacin na koji bih iskazao svoj gnev prema nasim kvaziistoricarima", kaze Obrad.
===================================================================================
GENOCID(grc-lat), sistematsko unistavanje jedne etnicke grupe ili citavih naroda, ubijanjem ili masovnim istrebljavanjem njenih stanovnika i rasturanjem njenih politickih, socijalnih, kulturnih i religioznih ustanova. UN su osudile genocid kao zlocin, a na zasedanju od 9. XII 1948. prihvacena je konvencija o sprjecavanju i kaznjavanju zlocina genocida.
Kod Srba postoji vjerovanje, da gdje nema dzamija nema ni muslimanskog naroda te da ce njihovim rusenjem muslimanski narod izgubiti motiv za povratak"
===========================================
"Izvori jedne katastrofe" Warren Zimmerman, posljednji americki ambasador u Jugoslaviji (1989-1992):
"Glavni pokretac rusenja Jugoslavije je bio Slobodan Milosevic, predsjednikd Srbije. Milosevic je tvrdio da brani Jugoslaviju cak i dok je preo planove da je pretvori u diktaturu sa srpskom dominacijom. Njegov prvi cilj je bio uspostaviti srpsku vlast u cijeloj drzavi.Kada su se Slovenija i Hrvatska oduprijele ovom cilju, odlucivsi da se izdvoje, srpski vodja se prikloni alternativnoj strategiji. Dovesce sve Jugoslovenske Srbe, koji su zivjeli u pet od sest republika pod srpsku upravu, tj. pod svoju vlast. Milosevic je zapoceo ovom strategijom u Hrvatskoj koristeci se JNA da bi izdvojio srpska podrucja iz dosega hrvatske vlasti. U BiH je imao cak i hrabriji plan- uspostaviti silom srpsku drzavi na 2/3 teritorije republike u kojoj Srbi nisu bili u najvecem broju, a kamoli vecina. Udruzen sa Radovanom Karadjicem, vodjom BiH Srba od kojeg se kasnije odvojio, Milosevic je bio odgovoran za smrt desetaka tisuca Bosanaca i za stvaranje najvece izbjeglicke populacije u Evropi nakon II svjetskog rata. "
Psihoanaliza zla..
da dodam i par stranih eksperata
Prof. Sucenberze: "Srbi i dan-danas pate od transgeneracijske traume koja izaziva zlo";
Prof. Volkan: "Srbi su se mentalno vratili u srednji vijek i zato su ratovali";
Prof. Parin: "Historija identiteta u Srba fatalno se prelila u fasizam".
"Ludilo kod individue je rijetkost,a kod grupa,nacija kroz epohe se potvrdjuje kao pravilo"
Nitzsche
JA,SRBOLOG SAMOSTALNI-SAMOZVANI,, AMATER - Cipiripi, ukebam tako da je onaj
ludi Milic od Macve pjenio krajem 1994. godine, da bi nakon cetiri godine, 1998. godine, u beogradskom "Vremenu" procjedio:"Politika je kurva... Ali posto sam ja Srbolog Amater onda to komplikuje stvari, kao da politika lupka na kapidzik – kuc, kuc... I osluskuje ona... Hoce da te namami sebi, politika, kurva, drolja nad droljama...", Pomislih tada---- Avaj,,1988. – evo mog vladara koji ce realizirati moj projekt o YU-Vedanti..."drugi Tito"II. a On, Slobodan, pravi nacionalisticki vodja, digao "svoj" narod na noge, sljedece godine na Gazimestana juna 29tog- nakon 600.godina,na Slavlju Poraza Kosova.. od Yuge jedno veliko Nista od kuge,tuge i sramote Svasta. Niko nista ne osvoji, nista se ne sagradi, ni jedna se zgrada ne podize... Naprotiv, Sest Brace Yugovica postrada tako zestoko i pogubi svoje "etnicke teritorije"..svoje zivote,,,
...
Hajde muskinje, uspravite glave! Drina je dusnik za dva plucna krila, a ne za jedno..
Hajde musknije,bitke slavne su pred nama,valja nama na Vukovar poci,,,valja nama Bosnu Srebrenu u prah pretvorit! Kud slavna nam noga hodi,sve u sramni poraz upisati!!
=============================
Citat:
"Mi smo izmisljen narod, jer izmisljamo svoju proslost, u politici, kao i u sportu, ne znamo sta cemo s pobjedom": ovo bi rekao "Srbin Izdajnik"
Srbi su nebeski, hrabar i grjesan narod. Da li je poslednja odrednica uzrok i nase krize? Ovo bih se upitala JA!!
- "Mi smo pre svega izmisljeni narod: izmisljamo svoju proslost. Slucaj kosovskog mita je simptomatican. I dalje zivimo pod utiskom tog mita koji kaze da je Lazar umesto zemaljskog izabrao carstvo nebesko, pa se tom cinjenicom pravda srpski poraz na Kosovu. No, radeci na nekom filmu proucio sam istorijska fakta o toj bici i saznao da su bitku Srbi dobili. U najgorem slucaju je bilo nereseno. I to je problem, jer mi s pobedom nismo znali sta cemo. Tako je nastala sintagma "nebeski narod" koja je bila u upotrebi do prekjuce i opravdavala sve nase zemaljske poraze i gluposti. Tu se uspostavlja ravnoteza: dobivsi bitku, vekovima smo ziveli tvrdeci da smo je izgubili. Istovremeno, taj nebeski narod tvrdi da je pobedio ljude koji su dosli s neba u letelicama i bacali smrtonosni tovar na nas." Nenad Zoric.
Citat:
"Ne mozemo mi, Srbi ni sa kim u svome neposrednom okruzenju, svi su nam krivi samo mi krocimo "pravo po bespucu", samo smo mi "nebeski narod" i nece proci mnogo vremena, ako se pameti ne dozovemo, pa cemo se svi tragicno reducirani, naci pod jednom sljivom, na malom ostrvu, usred uzburkane kosmicke kataklizme", kako to zloumno, maloumno, predvidi voajer, srpski slikar Milic od Macve, koji pocetkom decembra 1994. godine u "Javnosti" klice: "Ako se Amerika bude svrstala uz Tursku, i Americi odmah treba objaviti rat, a Turskoj u prvi sat napada...", pa dodaje zapjenusano: "Ja vec vidim sokole Ratka Mladica pod zidinama Carigrada... Stekli su se uslovi za osnivanje Nove Vizantije – pravoslavne. Cekaju nas potlaceni Bitljani, Licani, Lidjani, Lazi, Olivi, Nestorijanci, Jermeni i Asirci, cekaju nas kao ozeblo sunce da ih mi Srbi vratimo u zivot i oslobodimo Turkmensko more... Konstantinov grad (Istanbul) i Sveta (Aja) Sofija moraju biti stozer pravoslavlja..." Dr. Nada Popovic.
Zapazanje,:
DREVNI KARANOVICI
Istoricar Milos S. Milojevic dosao je do saznanja da je svjet postojao i pre 5.800 godina, prije drugog potopa. Car Nino Bjelov koga opisuje i Deretic u to vreme je podizao Babilonsku kulu i bio je ni manje ni vise nego Srbin. On je utemeljivac dinastije koja je kasnije 150 godina vladala Egiptom. Najstarije pismo, srbicu, od koje su nastale sve vrste pisama koje se upotrebljavaju u Evropi i na Bliskom istoku - jevrejsko, armensko, arapsko i koptsko, pronasao je neki Obrad tumarajuci izmedu Vince i Lepenskog vira. Istrazujuci dalju istoriju i uporedujuci neke turske zapise sa radovima Jovana Deretica, otkrio je da su Karanovici jedna od najslavnijih srpskih dinastija, iz koje su Filip II i Aleksandar III Veliki (Makedonski) koji su zivjeli u anticko doba. I kod danasnjih Srba ostala je siroka uspomena na titulu karana. Staro ime grada Kraljeva je Karanovac, upravo po tome sto je tu bila prestonica osnivaca loze Karanovica Filipa I. I danas ima vise mjesta po Srbiji koja se zovu Karanovac ili Karanovci, kao i prezimena Karan ili Karanovic.
Sources: (Britanica,Enciklopedija,3554!,,Xaver Libary ,UC Library).
Obrad prica da je za njega sve pocelo kada je isao na skolsku ekskurziju u Lepenski vir:
Citat:
"Jos tada sam se zainteresovao za arheoloska otkrica da bih kasnije u nekoliko navrata sam odlazio tamo i u Vincu i pronalazio predmete koji su mi kasnije pomogli da shvatim sustinu nase civilizacije. Lepenski vir u to vreme jos nije bilo potopljen Djerdapskim jezerom i uspeo sam da pronadjem i tragove pisma koje je najstarije na svetu. Proucavajuci dalje, dosao sam do epohalnog otkrica - mi danas zivimo u 7.511. godini srpske civilizacije."
Obrad je pomislio da ce arheolozi i istoricari ozbiljno shvatiti znacaj ovog nalazista, ali se grdno prevario. Pod pritiskom u svjetu vladajuce vatikanske i becke istorijske skole i pod stalnom ideoloskom presijom komunizma istoricari koji bi se drznuli da progovore istinu o postojanju Srba nestajali su bez traga. Tako je iz preventivnih razloga Obrad iz rodnog Zablaca kod Sapca napustio domovinu i otisao u Njemacku u nadi da ce se vremenom naci neko ko ce objaviti istinu koja je vjekovima skrivana od naroda:
"Nesto novo se dogada u svetu. Pocinje sav da puca po vekovnim lazima nasih neprijatelja. Nemci su poceli Luzicke Srbe da zovu Vendima i tako njihovu a time i nasu civilizaciju najzad da priznaju. A nasi istoricari i dalje su pod necijim uticajima i ne istrazuju istinu i pravo poreklo. Zato sam objavio ovu knjigu. I to u belom svetu. Morao sam da ispisem stihove, jer ne postoji drugi nacin na koji bih iskazao svoj gnev prema nasim kvaziistoricarima", kaze Obrad.
===================================================================================
GENOCID(grc-lat), sistematsko unistavanje jedne etnicke grupe ili citavih naroda, ubijanjem ili masovnim istrebljavanjem njenih stanovnika i rasturanjem njenih politickih, socijalnih, kulturnih i religioznih ustanova. UN su osudile genocid kao zlocin, a na zasedanju od 9. XII 1948. prihvacena je konvencija o sprjecavanju i kaznjavanju zlocina genocida.
Kod Srba postoji vjerovanje, da gdje nema dzamija nema ni muslimanskog naroda te da ce njihovim rusenjem muslimanski narod izgubiti motiv za povratak"
===========================================
"Izvori jedne katastrofe" Warren Zimmerman, posljednji americki ambasador u Jugoslaviji (1989-1992):
"Glavni pokretac rusenja Jugoslavije je bio Slobodan Milosevic, predsjednikd Srbije. Milosevic je tvrdio da brani Jugoslaviju cak i dok je preo planove da je pretvori u diktaturu sa srpskom dominacijom. Njegov prvi cilj je bio uspostaviti srpsku vlast u cijeloj drzavi.Kada su se Slovenija i Hrvatska oduprijele ovom cilju, odlucivsi da se izdvoje, srpski vodja se prikloni alternativnoj strategiji. Dovesce sve Jugoslovenske Srbe, koji su zivjeli u pet od sest republika pod srpsku upravu, tj. pod svoju vlast. Milosevic je zapoceo ovom strategijom u Hrvatskoj koristeci se JNA da bi izdvojio srpska podrucja iz dosega hrvatske vlasti. U BiH je imao cak i hrabriji plan- uspostaviti silom srpsku drzavi na 2/3 teritorije republike u kojoj Srbi nisu bili u najvecem broju, a kamoli vecina. Udruzen sa Radovanom Karadjicem, vodjom BiH Srba od kojeg se kasnije odvojio, Milosevic je bio odgovoran za smrt desetaka tisuca Bosanaca i za stvaranje najvece izbjeglicke populacije u Evropi nakon II svjetskog rata. "
Psihoanaliza zla..
da dodam i par stranih eksperata
Prof. Sucenberze: "Srbi i dan-danas pate od transgeneracijske traume koja izaziva zlo";
Prof. Volkan: "Srbi su se mentalno vratili u srednji vijek i zato su ratovali";
Prof. Parin: "Historija identiteta u Srba fatalno se prelila u fasizam".
"Ludilo kod individue je rijetkost,a kod grupa,nacija kroz epohe se potvrdjuje kao pravilo"
Nitzsche
Thursday, June 30, 2011
OTVORENO PISMO DRAGOM BOGU
Dragi dragi Bože,
Prije svega oprosti ako te prekidam u nekom važnom poslu, mada ja baš i ne vidim da ti uopće nešto radiš. Možda i zato što ja, da to raščistimo na početku, mislim da ti, ustvari, ne postojiš. Ali dobro, puno ljudi koje znam i koji su mi važni, vjeruje u tebe, pa sam osjetio potrebu da ti se javim i, zašto da ne, uvjerim se da griješim. Mislim, griješim ja u kontinuitetu, ne da mi se, takav sam, živjeti u skladu sa pravilima za koja tvrde da su tvoja. Pošteno da kažem: teretli mi je to. Ako ipak postojiš, naravno da očekujem da barem pročitaš ovo pismo. Uostalom, kažu da ti sve vidiš i sve znaš, pa ćeš, naravno, znati da imaš poruku na Radio Sarajevu.
Marija, i njena agentica Vicka
Dragi dragi Bože, malo je glupo da mi sada idemo u neke dublje rasprave – ipak moram pitati: čitaš li ti neke novine, pratiš li šta se dešava? OK, ne mislim sada da te treba zanimati kako se igrači Fudbalskog kluba Sarajevo pripremaju u Fojnici – to ne zanima ni igrače FK Sarajevo – ali mi je nekako normalno da čitaš ono što ima direktne veze s tobom i tvojima. Zato ću ja, na početku naše (moguće) korespondencije, skrenuti tvoju pažnju na par novinskih sadržaja koji bi te, kontam, mogli interesirati.
Dragi dragi Bože, tebi je sigurno poznato da je mater od Isusa bila u Međugorju. Ustvari, da još dolazi redovno, svaki dan u 18 sati i 40 minuta, poštujući jednako zimsko i ljetno računanje vremena. Ne ulazim ja sada u to je li Djevica Marija to što se tvrdi da jeste, ali ako katolici tako kažu, rekoh, da ne kompliciram previše. Elem, kažu da Marija punih trideset godina obilazi nekada malo, a danas jako bogato mjesto u Hercegovini. Znaš li ti nešto o tome ili to ona na svoju ruku? A važnije pitanje je: da li ti, pod uslovom da postojiš i da nas ne foliraju o tebi, znaš u kakav se to genijalan cirkus izrodilo? I profitabilan, protiv čega, inače, nisam.
Evo šta je pisalo u Slobodnoj Dalmaciji. To je, ako nisi čuo, jedna novina iz Hrvatske. „Pred starom roditeljskom kućom vidjelice Vicke Ivanković u Bijakovićima već u sedam sati ujutro okupi se nekoliko tisuća vjernika da bi se s njom susreli... Vidim momka koji se pentra uz ogradu i lozu držeći u zubima najlonsku vrećicu. Uto mu priđe Ivan Pavičić Ivek, Vickin kum i neka vrsta glasnogovornika, malo porazgovara s njim, uze vrećicu, a obred se nastavi. 'To je bio jedan Poljak koji je donio pisma onih nevoljnika koji nisu mogli doći. Onda Vicka uzme ta pisma, pri susretu s Gospom preporuči te ljude, pa pisma spalimo. Ima ih na tisuće' − kazao mi je poslije Ivek, koji je također ispričao da je Vicka napisala biografiju Blažene Djevice Marije od njezina rođenja do uznesenja. Gospa je odobrila tekst, a sada se samo čeka njezino odobrenje za tiskanje. 'Istina, tri sam godine bilježila Gospina kazivanja i to za sada stoji u rukopisu. Kada će biti objavljeno, ja ne znam. Kada Gospa to kaže' − dodaje Vicka. Mediji su već više puta objavili Vickinu i Jakovljevu priču kako ih je Gospa odvela u posjet raju, čistilištu i paklu. Ivek mi je to ponovio u svojoj anegdotskoj verziji. 'Pita Gospe hoćete li sad do raja, pakla i čistilišta', a Jakov veli: 'Neka ide Vicka, ona ima osmero braće i sestara, a ja ne bih, ja sam jedinac'. Gospa se nasmijala, jer je vidjela kako Jakov misli da se neće ni vratiti − smije se Ivek... Puno prije ukazanja. Gospa je preko Vicke Ivanković Mijatović najavila ostvarenje jednog velikog svoga plana. Što je s time i o čemu se radi, pitali smo. 'Ne znam. Samo znam da je Gospa najavila ostvarenje jednog svoga plana. Kojeg plana i kakvog, to ćemo od nje saznati. Kako je Gospa ljubav, držim da se ne radi o nekoj kataklizmi, nego o radosnom događaju'“.
Dragi dragi Bože, pa koji bi ozbiljan bog dopustio ovakvu zajebanciju? Oprosti na izrazu, ali zar nije i tebi malo smiješna scena u kojoj se, svakoga dana u 18 sati i 40 minuta, nađu Marija i Vicka, pa Marija priča, a Vicka bilježi; onda Vicka to uobliči i da Mariji na čitanje? Sorry, ali ja sam mislio, ako sam o vama uopće mislio, da se vi gore bavite nekim ozbiljnijim poslovima od izdavaštva: to mi je nekako više za nas ovdje, dole, zavisi iz koje se perspektive gleda.
Iračka djeca u Međugorju
Dragi dragi Bože, mi ovdje imamo puno vjera, a sve i jedna tvrdi da si ti jedan. Ne bih ja sada to problematizirao – bit će, valjda, prilike – ali ću ukazati na nešto što ima veze sa onima što kažu da Isus nije tvoj sin, već poslanik i da se zove Isa, te da ga je rodila Maryam. Evo o čemu se radi: Zaklada (ne, nije to sestra od opklade) Hrvatska bez mina, organizirala je dolazak grupe iračke djece na ljetovanje u Sukošan. To je, kada se gleda iz Međugorja, malo lijevo. Riječ je o djeci bez roditelja iz zemlje u kojoj je danas k'o u paklu i džehenemu zajedno. Elem, došli gosti iz daleka i, šta će drugo, pravo na plažu. Skinuli se dječaci i u more. I djevojčice su, naravno, odmah ušle u slanu vodu, ali se nisu skinule, presvukle, kako god. Eno ih, moguće je, i sada u moru, sve i jedna u hlačama, majicama dugih rukava i glave pokrivene maramom. A nema ni jednoj više od dvanaest godina. Pa i da ima...
Dragi dragi Bože, muslimani kažu da su ta djeca obučena sa islamskim propisima, odnosno tumačenjima onoga što si ti objavio u Kur'anu. A tamo, koliko je meni poznato, piše i: „O, sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje”.
Dragi dragi Bože, ja bih te pitao: je li tebe, ali ono iskreno, baš iskreno, briga zato što se žensko dijete iz Iraka ne kupa u kupaćem kostimu kao i sva druga djeca oko nje? Izvini, ali ako jeste, e onda mi je to kao i Marijino diktiranje biografskog teksta! Kontaš? I o tome, je li, možemo detaljnije drugom prilikom.
Pošamaraj ove svoje
ragi dragi Bože, da bi bilo te druge prilike, ja bih volio da ti meni daš neki znak da si pročitao moje pismo. Ne, nisam ja kao onaj Woody Allen, koji je kazao da bi vjerovao kada bi imao neki čvrst dokaz da postojiš: recimo, uplatu značajnijeg novčanog iznosa na njegov bankovni račun u Švicarskoj. Nisam ni kao jedan moj prijatelj koji te moli da mu javiš brojeve lota. Dragi dragi Bože, ja bih se zadovoljio da ti malo pošamaraš ove što te kao zastupaju, a ustvari te, shvatio si, uglavnom prave budalom. I tebe i nas s tobom. Ako ti, za razliku od nas, uopće postojiš.
U svakom slučaju, hvala unaprijed.
Emir Imamović Pirke, manje poznati pisac iz Bosne
P. S.
Dragi dragi Bože, samo još nešto. Ako bi se nekako moglo javiti Vasiliju Kačavendi, episkopu Eparhije zvorničko-tuzlanske, da se ne kaže ubij bližnjeg svog, već ljubi bližnjeg svog, ali da to ne znači kako treba obljubiti svakog dječaka koji mu se nađe blizu mantije... Jesmo l' se dogovorili?
Prije svega oprosti ako te prekidam u nekom važnom poslu, mada ja baš i ne vidim da ti uopće nešto radiš. Možda i zato što ja, da to raščistimo na početku, mislim da ti, ustvari, ne postojiš. Ali dobro, puno ljudi koje znam i koji su mi važni, vjeruje u tebe, pa sam osjetio potrebu da ti se javim i, zašto da ne, uvjerim se da griješim. Mislim, griješim ja u kontinuitetu, ne da mi se, takav sam, živjeti u skladu sa pravilima za koja tvrde da su tvoja. Pošteno da kažem: teretli mi je to. Ako ipak postojiš, naravno da očekujem da barem pročitaš ovo pismo. Uostalom, kažu da ti sve vidiš i sve znaš, pa ćeš, naravno, znati da imaš poruku na Radio Sarajevu.
Marija, i njena agentica Vicka
Dragi dragi Bože, malo je glupo da mi sada idemo u neke dublje rasprave – ipak moram pitati: čitaš li ti neke novine, pratiš li šta se dešava? OK, ne mislim sada da te treba zanimati kako se igrači Fudbalskog kluba Sarajevo pripremaju u Fojnici – to ne zanima ni igrače FK Sarajevo – ali mi je nekako normalno da čitaš ono što ima direktne veze s tobom i tvojima. Zato ću ja, na početku naše (moguće) korespondencije, skrenuti tvoju pažnju na par novinskih sadržaja koji bi te, kontam, mogli interesirati.
Dragi dragi Bože, tebi je sigurno poznato da je mater od Isusa bila u Međugorju. Ustvari, da još dolazi redovno, svaki dan u 18 sati i 40 minuta, poštujući jednako zimsko i ljetno računanje vremena. Ne ulazim ja sada u to je li Djevica Marija to što se tvrdi da jeste, ali ako katolici tako kažu, rekoh, da ne kompliciram previše. Elem, kažu da Marija punih trideset godina obilazi nekada malo, a danas jako bogato mjesto u Hercegovini. Znaš li ti nešto o tome ili to ona na svoju ruku? A važnije pitanje je: da li ti, pod uslovom da postojiš i da nas ne foliraju o tebi, znaš u kakav se to genijalan cirkus izrodilo? I profitabilan, protiv čega, inače, nisam.
Evo šta je pisalo u Slobodnoj Dalmaciji. To je, ako nisi čuo, jedna novina iz Hrvatske. „Pred starom roditeljskom kućom vidjelice Vicke Ivanković u Bijakovićima već u sedam sati ujutro okupi se nekoliko tisuća vjernika da bi se s njom susreli... Vidim momka koji se pentra uz ogradu i lozu držeći u zubima najlonsku vrećicu. Uto mu priđe Ivan Pavičić Ivek, Vickin kum i neka vrsta glasnogovornika, malo porazgovara s njim, uze vrećicu, a obred se nastavi. 'To je bio jedan Poljak koji je donio pisma onih nevoljnika koji nisu mogli doći. Onda Vicka uzme ta pisma, pri susretu s Gospom preporuči te ljude, pa pisma spalimo. Ima ih na tisuće' − kazao mi je poslije Ivek, koji je također ispričao da je Vicka napisala biografiju Blažene Djevice Marije od njezina rođenja do uznesenja. Gospa je odobrila tekst, a sada se samo čeka njezino odobrenje za tiskanje. 'Istina, tri sam godine bilježila Gospina kazivanja i to za sada stoji u rukopisu. Kada će biti objavljeno, ja ne znam. Kada Gospa to kaže' − dodaje Vicka. Mediji su već više puta objavili Vickinu i Jakovljevu priču kako ih je Gospa odvela u posjet raju, čistilištu i paklu. Ivek mi je to ponovio u svojoj anegdotskoj verziji. 'Pita Gospe hoćete li sad do raja, pakla i čistilišta', a Jakov veli: 'Neka ide Vicka, ona ima osmero braće i sestara, a ja ne bih, ja sam jedinac'. Gospa se nasmijala, jer je vidjela kako Jakov misli da se neće ni vratiti − smije se Ivek... Puno prije ukazanja. Gospa je preko Vicke Ivanković Mijatović najavila ostvarenje jednog velikog svoga plana. Što je s time i o čemu se radi, pitali smo. 'Ne znam. Samo znam da je Gospa najavila ostvarenje jednog svoga plana. Kojeg plana i kakvog, to ćemo od nje saznati. Kako je Gospa ljubav, držim da se ne radi o nekoj kataklizmi, nego o radosnom događaju'“.
Dragi dragi Bože, pa koji bi ozbiljan bog dopustio ovakvu zajebanciju? Oprosti na izrazu, ali zar nije i tebi malo smiješna scena u kojoj se, svakoga dana u 18 sati i 40 minuta, nađu Marija i Vicka, pa Marija priča, a Vicka bilježi; onda Vicka to uobliči i da Mariji na čitanje? Sorry, ali ja sam mislio, ako sam o vama uopće mislio, da se vi gore bavite nekim ozbiljnijim poslovima od izdavaštva: to mi je nekako više za nas ovdje, dole, zavisi iz koje se perspektive gleda.
Iračka djeca u Međugorju
Dragi dragi Bože, mi ovdje imamo puno vjera, a sve i jedna tvrdi da si ti jedan. Ne bih ja sada to problematizirao – bit će, valjda, prilike – ali ću ukazati na nešto što ima veze sa onima što kažu da Isus nije tvoj sin, već poslanik i da se zove Isa, te da ga je rodila Maryam. Evo o čemu se radi: Zaklada (ne, nije to sestra od opklade) Hrvatska bez mina, organizirala je dolazak grupe iračke djece na ljetovanje u Sukošan. To je, kada se gleda iz Međugorja, malo lijevo. Riječ je o djeci bez roditelja iz zemlje u kojoj je danas k'o u paklu i džehenemu zajedno. Elem, došli gosti iz daleka i, šta će drugo, pravo na plažu. Skinuli se dječaci i u more. I djevojčice su, naravno, odmah ušle u slanu vodu, ali se nisu skinule, presvukle, kako god. Eno ih, moguće je, i sada u moru, sve i jedna u hlačama, majicama dugih rukava i glave pokrivene maramom. A nema ni jednoj više od dvanaest godina. Pa i da ima...
Dragi dragi Bože, muslimani kažu da su ta djeca obučena sa islamskim propisima, odnosno tumačenjima onoga što si ti objavio u Kur'anu. A tamo, koliko je meni poznato, piše i: „O, sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje”.
Dragi dragi Bože, ja bih te pitao: je li tebe, ali ono iskreno, baš iskreno, briga zato što se žensko dijete iz Iraka ne kupa u kupaćem kostimu kao i sva druga djeca oko nje? Izvini, ali ako jeste, e onda mi je to kao i Marijino diktiranje biografskog teksta! Kontaš? I o tome, je li, možemo detaljnije drugom prilikom.
Pošamaraj ove svoje
ragi dragi Bože, da bi bilo te druge prilike, ja bih volio da ti meni daš neki znak da si pročitao moje pismo. Ne, nisam ja kao onaj Woody Allen, koji je kazao da bi vjerovao kada bi imao neki čvrst dokaz da postojiš: recimo, uplatu značajnijeg novčanog iznosa na njegov bankovni račun u Švicarskoj. Nisam ni kao jedan moj prijatelj koji te moli da mu javiš brojeve lota. Dragi dragi Bože, ja bih se zadovoljio da ti malo pošamaraš ove što te kao zastupaju, a ustvari te, shvatio si, uglavnom prave budalom. I tebe i nas s tobom. Ako ti, za razliku od nas, uopće postojiš.
U svakom slučaju, hvala unaprijed.
Emir Imamović Pirke, manje poznati pisac iz Bosne
P. S.
Dragi dragi Bože, samo još nešto. Ako bi se nekako moglo javiti Vasiliju Kačavendi, episkopu Eparhije zvorničko-tuzlanske, da se ne kaže ubij bližnjeg svog, već ljubi bližnjeg svog, ali da to ne znači kako treba obljubiti svakog dječaka koji mu se nađe blizu mantije... Jesmo l' se dogovorili?
Subscribe to:
Posts (Atom)