B O S N A I H E R C E G O V I N A

Znas Bosnjace, nije davno bilo,
Sveg' mi sv'jeta nema petnaest ljeta,
Kad u nasoj Bosni ponositoj,
I junackoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do Brodskijeh vrata,
Nije bilo Srba ni Hrvata.
A danas se kroz svoje hire,
Oba stranca ko u svome sire.
Oba su nas gosta saletila,
Da nam otmu najsvetije blago,
Nase ime ponosno i drago

"Gazel o Mostaru"

Ko bi mogo opjevati redom
Sve ljepote divnoga Mostara
Zar se cudis, srce, sto ga ljubim
Sa ljubavlju sinovskoga zara?
O, ne ima na ovome svijetu,
Ako nema sred bajnoga raja,
Bistre vode i svijezega zraka,
Sto covjeka sa zdravljem opaja!
Ko ga gleda, zivot mu se mladi
A dusa mu u nasladi pliva,
Svaki kraj mu i svako mjestance
Zadivljene oci podraziva.
S vocem, s vodom i ostalim miljem
On je druga Sirija na svijetu
E, bi reko da je rajska basca
Ko ga vid i u majskome cvijetu.
S dvije kule velika cuprija
Pruzila se preko rijeke carne,
Te sa svojim velebnijem lukom
Pricinja se poput duge sarne.
Cio svijet da obidje s redom
Ne bi naso onakova svijeta;
On je majdan darovitih ljudi,
Seher Mostar ures je svijeta.
To je gnijezdo slavnije' junaka
I na peru i na bojnom macu;
ko od vazda i sada iz njega
S dan na dan velikani skacu.
Neka sute indijske papige
Neka svoje ne kazuju glase,
O, dervisu! Ti si danas slavuj,
Koji pjeva svog Mostara krase.