Naftna groznica!,,,lupiga

'Halo, seik!',
vicu za njim
'Jedan u Nevesinju prodao komsiji koncesiju za geoloska istrazivanja u svojoj avliji za dvadeset maraka, a kad su ga kasnije pitali sto tako jeftino, on objasnio da nikad jeftinije nije platio praznjenje septicke jame. "Ja nafte i govana", psuje otada komsija, sve s cisternom obilazeci Hercegovinu ne bi li nekome uvalio prvoklasnu nevesinjsku naftu, barel po marku, samo da ide kuci, a ovi ga zajebavaju. "Halo, seik!", vicu za njim', podjebava, da prostite, Boris Dezulovic u svojoj novoj kolumni, nakon sto je regijom odjeknula vijest da je BiH potpisala ugovor sa Shellom, o traganju za naftom. Sve u svemu, jedna od urnebesnijih Dezulovicevih



Naftna groznica zahvatila tako Bosnu, udarili Bosanci i Hercegovci

eto, nadodje tako da se isprica urbani mit. To je, u najkracemu, vic koji se - ociju mi - zaista dogodio, onaj u kojemu Mujo i Suljo stvarno postoje, zive negdje u Foci ili Kalesiji, samo sto se drugacije zovu i na kraju pobijede.
Hele, bio neki Nijaz iz Sahbaza kraj Kalesije, sto je radio u privatnoj firmi u Srebreniku, dok mu gazda, neki Sedinet Karic, Sido ga zvali, nije zavrsio u zatvoru. Gdje ce, sta ce, nacuo Nijaz da u Kalesiji traze policajce, pa otisao u stanicu - dobardan, dobardan, ja doso za poso, izvolte, veli sluzbenik, ispunite zahtjev.

"Jooj, ne mogu ja to!", zajoojao Nijaz. "Sto?!", pitao ga policijski sluzbenik. "Pa ja sam nepismen", objasnio on.

Propala tako Nijazu i policijska karijera, pa rijesio da ode u Ameriku. Dobio papire, zaposlio se kod nekog farmera, i nakon nekoliko godina uzeo kredit da pokrene vlastitu malu stocnu farmu. Kupio zemlju u mrkloj nekoj vukojebini Sjeverne Dakote, ili Juzne, neke Dakote u svakom slucaju, i kad je krenuo kopati bunar naisao na - naftu. Milioni barela klokotali mu pod nogama, banka mu odobrila kredit za strojeve, krenuo posao i ni za godinu dana Nijaz se sa svojim busotinama tako obogatio, da je na njegovo polje bacio oko i ExxonMobil, najveca americka naftna kompanija, poslavsi mu ponudu koja se ne odbija: pola-pola.

Dosli onda Exxonovi advokati, sastavili ugovor i dali Nijazu da potpise. "Jooj, ne mogu ja to!", zajoojao on. "sto?!", pitali advokati. "Pa ja sam nepismen", objasnio Nijaz. "Nije moguce, naftni magnat, a nepismen", ziva se zaprepastila gospoda iz Exxona, "sto biste tek bili da ste pismeni!" "Policajac u Kalesiji", odgovorio im na to Nijaz.

Tako je to bilo, jest ociju mi, eno ga Nijaz i dan-danas zivi u Americi, pije s Jackom Nicholsonom i igra golf s Michaelom Jordanom, "covjek koji moze sve osim da rijesi krizaljku", pisao o njemu Vanity Fair. Htio Nijaz kasnije da se vrati u Kalesiju - znate vec kako kod nas svako uspjesan zeli da se vrati kao beg, pokaze se i pocasti kafanu - pa da za svoju slatku osvetu kupi i kalesijsku policijsku stanicu i cijelu policiju tuzlanskog kantona, i napravi svoju privatnu, Nijaz Police Department d.o.o. Kalesija.

"Jooj, ne mozete to!", zajoojao mu sluzbenik. "sto?!", pitao ga Nijaz, "jel sto sam nepismen?" "Ma ne", odgovorio mu covjek, "nego je kupio vec Sido, za dvadeset hiljada maraka!"

Tako je to u naopakom svijetu, u kojemu nije uspjesan onaj sto je pismen i skolovan, vec onaj sto pametno ulozi pare. Tako je to i u naopakoj zemlji Bosni, onoj iz glupog vica o jedinoj drzavi na svijetu u kojoj ima i muslimana i piramida i NATO-a, a nema nafte. Ili je barem tako bilo do nekidan, kad je Bosnom i Hercegovinom poput neispravne plinske boce odjeknula vijest da je federalni ministar rudarstva Erdal Trhulj potpisao s britanskom kompanijom Shell memorandum o geoloskim istrazivanjima u BiH. Procijenili stranci, naime, da pod sjevernom Bosnom, od Bosanskog Broda do Tuzle, i Hercegovinom, sve od Glamoca do Neuma, klokoce barem pedeset, ako ne i cijelih petsto miliona barela nafte.

A Bosanci cijelo vrijeme trazili piramide!

Naftna groznica zahvatila tako Bosnu, udarili Bosanci i Hercegovci, sve onako usput, nehajno, kopati po njivama i avlijama, cuje se samo udaranje pijuka i komsijsko zajebavanje: "Imal nafte?". "Kak'a ba nafta, evo okopavam njivu, da posijem repu", odgovara covjek negdje iz dubine zemlje. "Pa sto toliko duboko?", smije se komsija. "Da je ne pozobaju svrake, jebem te radoznala!", zacuje se onda iz rupe.

Jedan u Nevesinju prodao komsiji koncesiju za geoloska istrazivanja u svojoj avliji za dvadeset maraka, a kad su ga kasnije pitali sto tako jeftino, on objasnio da nikad jeftinije nije platio praznjenje septicke jame. "Ja nafte i govana", psuje otada komsija, sve s cisternom obilazeci Hercegovinu ne bi li nekome uvalio prvoklasnu nevesinjsku naftu, barel po marku, samo da ide kuci, a ovi ga zajebavaju. "Halo, seik!", vicu za njim. A jedan u Posusju, vjerovali ili ne, otkrio nalaziste eurosupera. Jest, ociju mi. Doveo on svoje geologe, i stvarno: ne siklja iz busotine nafta, nego visokokvalitetni bezolovni eurosuper 95. Tek ga trecu noc uhvatio OMV-ov nocni cuvar.

Najvise su se, medjutim, nafti obradovali - vehabije. Sad ce doci Shell, i British Petroleum ce doci, i Exxon, navalit ce naftne kompanije sa zapada, pa ce traziti koncesije, a ovi Lagumdzijini nece im dati, nece se Shell nafte napiti pored zivih domacih svercera i korumpirane vlasti. Onda ce se Amerikanci, kako to vec ide, snazno zabrinuti za bosansku demokraciju i financirati protuvladine pobunjenike, pa naoruzati bosanske talibane da svrgnu vladu. I dok glupi Ameri shvate, vec ce bradati seici u capri pantalama uspostaviti islamsku republiku. Nema glupljih od Amera. Da im se i dvadeset puta to dogodi, oni ce sutra dvadeset prvi put nekooperativnu neku vladu rusiti tako da umjesto geoloskih ispitivanja financiraju teoloska. Pa sad bosanski vehabije sjede pored telefona i cekaju da zazvoni.

A bio i neki Nijaz iz Sahbaza kraj Kalesije, sto se ono nepismen u Americi obogatio na nafti, pa odlucio da konacno nauci pisati i citati. I sta? - prvo sto je sam u zivotu procitao bila je vijest u novinama da su u Bosni nasli naftu, a prvo sto je svojom rukom napisao bio je potpis pod memorandum sa ministarstvom rudarstva Federacije BiH. Znate vec kako kod nas svako uspjesan zeli da se vrati kao beg, pokaze se i pocasti kafanu. Potpisao tako Nijaz ugovor i, jasno, nakon mjesec dana ostao i bez novca, i bez imanja, i bez zene, i bez nafte.

Tako je bilo, jest ociju mi, eno ga danas u Kalesiji, konacno na kraju vlastorucno ispunio zahtjev, zaposlio se u policiji i po cijele dane sjedi u onoj kafani, psujuci zivot sto mu prolazi u pisanju kazni za nepropisno parkiranje. "suti ba", tjesi ga konobar Spaho, "sta bi tek bilo da si nepismen!" "Bio bih naftni magnat u Dakoti", odgovori mu onda Nijaz, pa se cijela kafana sat vremena smije budalastom policajcu iz Sahbaza.